AgroLife d.o.o.

Osnovne napomene i uputstva za uzgoj šampinjona

OSNOVNE NAPOMENE I UPUTSTVA ZA UZGOJ ŠAMPINJONA

 

1. Tehnologija uzgoja šampinjona
1.1. Prostorija (komora) za uzgoj šampinjona
1.2. Unošenje komposta
1.3. Inkubacija
1.4. Pokrivanje komposta
1.4.1. Kvalitet i uloga pokrivke
1.4.2. Zalivanje pokrivke vodom
1.4.3. Upotreba zaštitnih sredstava kroz zalivanje pokrivke
1.4.4. Rahljenje pokrivke
1.5. Generativna faza uzgoja šampinjona
1.5.1. Prvi val
1.5.2. Drugi val
1.5.3.Treći val
1.6. Berba šampinjona

 

1. Tehnologija uzgoja šampinjona

Ovo je posljednja i najdugotrajnija faza u proizvodnji šampinjona, složena je iz nekoliko podfaza.

Da bi se bavili uzgojem šampinjona moramo prvo obezbijediti prostorije koje trebaju biti izolovane tako da je uticaj vanjske klime na klimu u komori neznatan. Zatim obezbijediti ventilacione sisteme i sisteme za grijanje odnosno hlađenje.

1.1. Prostorija (komora) za uzgoj šampinjona

Za proizvodnju šampinjona potrebno je obezbijediti prostoriju sa mogućnošću provjetravanja i postizanja temperature od 25 ˚C odnosno 16 ˚C u pojedinim fazama neovisno od vanjske temperature.

Savremene komore za uzgoj šampinjona projektuju se i grade od aluminijskih termopanela od kakvih se grade velike hladnjače tako da je uticaj vanjske klime na klimu u komori neznatan. Jedna komora za uzgoj obično je široka 6-7 metara, a dužina zavisi od projektovanog kapaciteta odnosno od toga koliko komposta želimo da smjestimo u nju.

U svakoj komori se postavljaju dva reda polica koje mogu imati tri pa i više nivoa, ovisno od visine gljivare.

Širina jedne police za smještaj komposta je između 120 i 140 cm one moraju imati slobodan pristup sa svih strana. Između polica kao i između zida i prostorije ostavlja se prostor od najmanje 100 cm radi manipulacije. Da je moguće bez teškoća održavati higijenu i preventivne mjere u gljivari kako ne bi došlo do pojave bolesti koje se preventivom mogu spriječiti, na čemu se i osniva princip uzgoja bez mnogo rizika.

Da je moguće vršiti izolaciju bolesnih sala za uzgoj, radi spriječavanja širenja bolesti šampinjonana na zdrave gljivare.

Da je provedena kanalizacija.

Kako šampinjonima za rast trebaju specifični uslovi temperature i vlažnosti zraka svaka komora je opremljena zasebnim sistemom za regulisanje klime.

U svakoj komori instalirani su senzori koji očitavaju trenutne vrijednosti temperature i vlažnosti i to u zraku i kompostu, zatim senzori za CO2.

1.2. Unošenje komposta

Prije unošenja komposta potrebno je prostoriju i sve police očistiti, oprati čistom vodom i dezinfikovati. Dezinfekcija se vrši 2-3 % rastvorom formalina.

Prilikom redanja komposta na police, briketi treba malo da se rastresu jer se tokom transporta kompost ispresova.

Nakon unošenja komposta u prostoriju utvrđuje se prosječna temperatura komposta, evidencija zapažanja i rezultata mjerenja.

Poslije unošenja komposta pod prostorije je potrebno očistiti i oprati. Nakon toga potrebno je zarezati foliju u koju je upakovan kompost sa gornje strane i omogućiti oslobađanje viška gasova.

Napomena: Loša higijena i dezinfekcija prostorije, stvara uslove za pojavu bolesti i štetočina koje mogu stvoriti velike probleme u toku uzgoja. Higijena je osnovna i najbolja mjera prevencije u zaštiti od svih bolesti. Potrebno je strogo voditi računa o higijeni prostorije.

1.3. Inkubacija

Inkubacija je prorastanje micelije kroz kompost. Ovaj proces se počinje odvijati kada smo ubacili kompost u prostoriju i stvorili tehnološki predviđene uslove. U ovoj fazi uzgoja najvažnija je temperatura u kompostu. Ne smije se dozvoliti da temperatura u kompostu pređe 28 0C, jer to dovodi do smanjenja prinosa šampinjona, kao i pojave određenih bolesti. Ukoliko se obezbijede optimalni uslovi u prostoru za uzgoj šampinjona, što zavisi od kvaliteta komposta i od postizanja uslova u prostoru.

Micelij se najbolje razvija na temperaturi komposta od 250C. Vlažnosti zraka treba da je 95% i sadržaj CO2 mora da bude što veći ( 4.000 – 6.000 ppm).

1.4. Pokrivanje komposta

Kada kompost proraste cijelom površinom i kada se pojave zlatno žute kapi, folija sa površine komposta se skida. Površina komposta se rahli i nanosi sloj pokrivke između 3- 5 cm. Pokrivka se ne pritiska, već samo ravna po gornjoj površini.

1.4.1. Kvalitet i uloga pokrivke

Pokrivka je mješavina treseta (crnog i smeđeg), kreča i sitnog šljunka. Kvalitetna pokrivka treba da zadovolji sledeće uslove:

  • Da dobro upija i zadržava vodu
  • Da ima rastresitu strukturu
  • Da je vrijednost pH od 7,5 do 7,8
  • da je dezinfikovana i
  • da ne sadrži uzročnike bolesti

Pokrivka ima višestruku ulogu:

  • Služi kao rezervoar za vodu, znači prilikom zalijevanja treba da prima veliku količinu
  • Omogućava evaporaciju (isparavanje), čime se transportuju hranjive materije iz komposta do šampinjona.
  • Štiti kompost od vanjskih
  • Reguliše mikroklimu.
  • Omogućava bakterijski život koji je potreban za prorastanje micelija kroz pokrivku i stvaranja

Iz svega navedenog se vidi da je uloga pokrivke jako bitna u uzgoju šampinjona.

1.4.2. Zalivanje pokrivke vodom

Šampinjoni sadrže oko 90% vode. Za svaki kg šampinjona potrebno nam je 2 litre vode (1 litra da se nadoknadi isparavanje, a 1litra za masu samih šampinjona). Kompost ne može da obezbijedi ovoliku količinu vode, pa pokrivka u tom smislu igra veoma važnu ulogu.

Kada govorimo o kvašenju, moramo imati na umu „dodirni sloj“, koji predstavlja spoj pokrivke i komposta (sloj od 5mm pokrivke i 5mm komposta). Ono što se dešava sa micelijumom i vodom je najbitnije u prvih par dana prorastanja pokrivke.Ukoliko je ovaj sloj previše suh dobit ćemo manju količinu gljiva. Ukoliko je „dodirni sloj“ previše vlažan, uništiće se veza između komposta i pokrivke što će imati pogubni efekat na ukupnu količinu gljiva. Ukupna količina vode na pokrivci uvijek zavisi od aktivnosti komposta.

Aktivni kompost treba više vode, više isparava pa se zalivanjem nadoknađuje gubitak vode. Manje aktivni kompost treba manje vode, isparavanje kod ovakvog komposta nije tako jako, stoga moramo biti pažljivi sa zalivanjem ovakvog komposta.

Treba uvijek imati činjenicu da se voda i micelij ne podnose najbolje.

Ukupnu količinu vode određuje rast i snaga micelijuma. Od pokrivanja do rahljenja može se dodati oko 2,5 litre po briketu komposta, što zavisi od aktivnosti komposta i kvaliteta pokrivke kao i mikro klimatskih uslova u prostoru. Poslije 3 do 4 dana u prorastanju pokrivke i pažljivog zalivanja, može se primjetiti micelijum koji prorasta pokrivku. Kada ovo primjetimo, možemo slobodno dodati vodu. Dodavanjem vode, micelijum se mijenja od finog paučinastog u pahuljasti. Taj pahuljasti micelijum je ono što mi treba da dobijemo.

1.4.3. Upotreba zaštitnih sredstava kroz zalivanje pokrivke

Prilikom prvog zalivanja potrebno je da se uradi i dezinfekcija pokrivke sa 2% rastvorom formalina i to oko 3,0 – 3,5 dl po briketu ili sa 0,05% rastvorom na bazi hlora (Chloromax, izosan) radi suzbijanja bakterijskih, gljivičnih, virusnih oboljenja. U drugom zalivanju koristi se 0,1-0,15 % rastvor insekticida, oko 3,0-3,5 dl po briketu „Dimilin“ A.T.( diflubenzuron) to je dozvoljen kontaktni larvacid za suzbijanje larvi mušica u pokrivci, ili „Actellic 50EC“ je kontaktni i želučani organofosforni insekticid i akaricid izraženog fumigantnog i rezidualnog djelovanja. Dan uoči rahljenja zaliva se 0,1-0,15 % rastvorom fungicida

„Sporgon“ A.T.( Prochaloraz manganes) je preparat širokog spektra i radikalni fungicidi za suzbijanje Verticilium-a, Mycogene-a, Dactyliuma-a. „Spartak“, „Miraž“ „Galafungin“ Svakako da se mogu koristiti i druga sredstva i preparati, što je čak i preporučljivo u određenom vremenskom periodu radi stvaranja rezistentnosti.

1.4.4. Rahljenje pokrivke

Kada micelijum proraste pokrivku u dubini od 2/3, vrši se rahljenje.

Rahljenje ima veliki značaj u proizvodnji, koji se ogleda u sledećem:

  • Omogućava ravnomerniji razvoj micelijuma u pokrivci, a samim tim i ravnomernije formiranje šampinjona.
  • Utiče na povećanje
  • Kida se micelijum u pokrivci što stimulativno djeluje na razvoj šampinjona.
  • Smanjuje se rizik odvajanja pokrivke od komposta i zato je veoma bitno da se rahli do komposta

Vrlo je važno da se u fazi rahljenja maksimalno smanje dotoci sviježeg zraka u prostoriji za uzgoj šampinjona.

U prostoru za uzgoj šampinjona treba se obezbijediti potrebna vlaga i koncentracija CO2. Temperaturu od 25 0C, vlažnost zraka 95 % i sadržaj CO2 od 4.000-6.000 ppm.

Od završetka rahljenja pa do pojave prvih pupova oblika zrna graška, kompost se više ne zaliva.

1.5. Generativna faza uzgoja šampinjona

Ova faza je faza formiranja plodonosnih tijela, ovom operacijom prestaje vegetativna faza razvoja micelijuma i počinje generativna faza (fruktifikacija). Da bi došlo do fruktifikacije potrebno je promijeniti mikroklimatske uslove u prostoriji uz pomoć ventilacionog sistema, odnosno sistema za klimatizaciju. Sa hlađenjem treba započeti kada se micelijum poveže i počne da izlazi na površinu pokrivke.

Četiri mikroklimatska faktora, odlučujuća su za formiranje šampinjona:

  • Temperatura komposta
  • Temperatura zraka
  • Vlažnost zraka
  • Sadržaj CO2

Temperatura komposta se u ovoj fazi snižava sa 250C na 19-210C. Snižavanje temperature treba obaviti u periodu od 4-5 dana.

Temperaturu zraka u prostoriji treba sniziti na 16-170C, postepeno također za 4 do 5 dana. Postepenim spuštanjem temperature zraka obezbeđuju se uslovi za dobijanje krupne i kvalitetne gljive i ravnomjerno raspoređenog vala.

Kada se razvoj micelija zaustavi, dolazi do zadebljanja micelija i formiranja malih čvorića što ustvari predstavlja buduću gljivu. U tom periodu zadebljani micelij i formirani čvorići su veoma osetljivi na dehidrataciju, pa je veoma važno da tih 4 do 5 dana vlažnost zraka obavezno bude 95%. U suprotnom doći će do uginuća formiranih čvorića.

Sadržaj CO2 za 4 do 5 dana od početka hlađenja treba sa 4.000 – 6.000 ppm sniziti na 1.300 ppm jer je to jedan od preduslova za formiranje šampinjona. U slučaju visokog sadržaja CO2 doći će do uginuća formiranih čvorića i micelij će se ponovo vratiti u vegetativnu fazu, tj. i pored odgovarajuće temperature i vlažnosti zraka neće se formirati gljiva.

1.5.1. Prvi val

U ovom periodu najbitnije je da se posebno obrati pažnja na zalivanje pokrivke. Kod zalivanja u ovom periodu niz faktora mora se uzeti u obzir a to su:

  • Gljive moraju imati minimalnu veličinu (zrna graška) ne manju od 5 mm jer prerano zalivanje će izazvati stagnaciju.
  • Prekomjerno zalivanje takođe može izazvati stagnaciju.
  • Treba dodati dovoljno vode da bi se osiguralo da pokrivka poslije prvog vala bude dovoljno meka za izbijanje Za drugi val treba početi sa zalivanjem sredinom prvog. Time se izbjegava zalivanje novoformiranih gljiva iz drugog vala i njihovo uništavanje. Sa zalivanjem treba prestati na kraju prvog vala i ponovo početi tek kada se formiraju u drugom valu optimalne veličine.
  • Optimalnim režimom zalivanja izostavlja se mogućnost isušivanja kontaktnog sloja pokrivka –

Razvoj budućih gljiva povlači za sobom sve intezivnije oslobađanje CO2, vlage i toplote. Ventilacionim sistemom treba kontrolisati uslove u prostorij da bi se održali povoljni uslovi i temperatura zraka od 17-18 oC, relativna vlažnost od 88-90%, i koncentracija CO2 od 1000- 1500 ppm. Da bi se održale navedene vrijednosti treba pojačati količinu zraka. Sporo kretanje zraka uzrokuje probleme sa evaporacijom što uzrokuje staklaste/glatke mrlje na šampinjonima.

1.5.2. Drugi val

Brzo kretanja zraka uzrokuje nepotreban gubitak aktivnosti komposta. Prekomijerna količina zraka u spoju sa niskom relativnom vlažnošću dovešće do formiranja ljuspastih gljiva. Ako su gljive zbijene izvlačenje CO2 i evaporacija će biti blokirani i pored brzog kretanja zraka. To uzrokuje pojavu tankih dugih stabljika i otvorene gljive. Drugi val će takođe trpiti uticaj navedenih neadekvatnih parametara u prostoru za uzgoj šampinjona.

Pri kraju prvog vala temperatura komposta raste. Temperatura zraka se obično kontroliše i dovodi na konstantnu vrijednost od 17-18 oC za vrjeme i posijle izbijanja prvog vala. Razvoj drugog vala počinje odmah poslije pada temperature u kompostu.

Zalivanje za drugi val treba završiti do kraja prvog vala. Svako dalje zalivanje se vrši tek kada su novoformirane gljive iz drugog vala veličine graška.

Nivo CO2 i relativne vlažnosti zraka treba održavati na nivou kakav je bio i u prvom valu. Zbog smanjene aktivnosti komposta može se i smanjiti kretanje zraka i time sačuvati dovoljna aktivnosti komposta za treći val. U periodu izmedju valova treba podići nivo vlažnosti zraka na 85 – 90 % radi lakšeg formiranja drugog vala. Visok nivo CO2 u periodu formiranja drugog vala uništava novoformirane gljive. Previsoka vlažnost zraka usporava evaporaciju i time se smanjuje aktivnost komposta i svi procesi stagniraju i omogućavaju lakšu pojavu patogenih bolesti.

1.5.3.Treći val

Da bi se odradio treći val neophodno je održati pokrivku dovoljno mekom nakon drugog i zadržati dovoljnu aktivnost komposta. Aktivnost komposta se ogleda u razlici temperatura kompost-prostorija. U slučaju da je ova razlika mala može da se izforsira veća aktivnost, na dva načina i to:

  • Privremeno podići temperaturu u prostoriji na 22-23 C da bi se postigla temperatura komposta na 21 0C a odmah nakon toga vratiti temperaturu u prostoriji na 17-18
  • Spustiti temperaturu u prostoriji na 16-17 0C i time napraviti veću razliku. Ovo uraditi samo u slučaju da kompost održava dovoljnu razliku

Ostale parametre održavati isto kao i u drugom valu i obratiti veću pažnju na vlažnost pokrivke.

1.6. Berba šampinjona

Prije branja šampinjona ne treba zalijevati vodom jedan do dva dana jer ako se uberu mokri zbog djelovanja bakterija mjenjaju boju i postaju smeđi ili dobiju smeđe mrlje po klobuku. Kada šampinjoni gusto izrastu treba brzo pobrati one veće da bi i ostali dobili prostora za rast. Sljedećeg dana ponovo beremo ostavljajući one najsitnije.

Kod branja treba voditi računa da se šampinjoni uhvate za klobuk nježno pazeći da se ne ošteti i uvrne u stranu povlačeći prema gore. Pri tome voditi računa da se sa pokrivkom otkine što je moguće manje zemlje. Kod branja treba iščupati i korjen i žilice koje su neposredno vezane uz njega, jer ako ostanu u pokrivci ovi djelovi se ubrzo počinju raspadati i kao takvi postanu izvor zaraze. Kod branja se treba pridržavati i pravila da se šampinjon samo jednom smije uzeti u ruku. Znači kad ga uberemo odmah ga stavljamo u ambalažu u kojoj će doći do krajnjeg potrošača. Svaki sljedeći dodir može da ošteti nježnu opnu šampinjona pa na tome mjestu dolazi do promjene boje čime se gubi kvalitet. Odsječene dijelove korijena bacamo u posebnu kantu, a zatim ih iznosimo što dalje od prostorije za uzgoj jer u protivnom mogu biti opasan izvor zaraze. Prilikom branja radnik treba da se kreće prema naprijed tako da vidi šta je ispred njega odnosno da uoči eventualnu bolest, da se nebi i dalje širila.

Da bi dobili kvalitetne šampinjone nakon branja potrebno je iste ohladiti na temperaturu +4 0C pomoću rashladnih sistema.

NAPOMENA:

Ovo upustvo ne treba da služi kao strog vodić i plan rada, već svaki proizvođač treba da ih prilagodi svojim uslovima i iskustvima koje je stekao radom u uzgajalištu.

Eldin Hećimović, dipl.ing.tehn.